Vranski kmetski zakonik

I

Da sve vinograde i masline i druge voćke koje posade spomenuti kmetovi mogu prodati ili darovati prema svojim potrebama i ostaviti za svoju dušu, uz uvjet da je svaki kmet dužan posaditi sto mladica maslina u roku četiri godine, a u protivnome neće imati povlasticu koja se navodi u ovoj odredbi, te da skupljaču poreza moraju podnijeti pismenu obavijest kad namire svoj dug.

II

Nadalje, da za sve kuće ili vrtove koje načine spomenuti kmetovi, kad sami odu iz Vrane i okolnih sela, a u njih se dosele drugi kmetovi, treba uposliti tri procjenitelja koji će spomenute kuće i vrtove procijeniti, pa onaj tko se doseli na parcelu mora onome tko bude odlazio isplatiti svotu koju procjenitelji odrede ili o kojoj se dvojica od njih slože.

III

Nadalje, da nijedan kmet nije dužan ni za koji vrt ni voćnjak ništa platiti nikome, bilo općini bilo vlastelinima.

IV

Nadalje, da nijedan kmet iz Vrane ili njezina okruga ne smije prodavati točeno vino od blagdana svetoga Jurja u travnju sve do Velike Gospe u kolovozu, no može prodavati na mjeru ili pola mjere.

V

Nadalje, da skupljači poreza iz Vrane ne mogu prodavati točeno vino osim od blagdana svetoga Jurja do Velike Gospe, a poslije ga mogu prodavati nakon Velike Gospe, budući da u selu nema drugog vina, ni domaćega ni dovezenoga.

VI

Nadalje, da poreznici ni vlastelini ne mogu otjerati nijednu udovicu ni osirotjelu djecu, osim kad su posrijedi buntovnici koji siluju žene ili pale kuće, a da ih ne mogu otjerati ako obavljaju svoju dužnost i dobro obrađuju oranice, vinograde i maslinike, no ako postupaju drukčije, da ih mogu otjerati uz odobrenje gospode Rektora u Zadru.

VII

Nadalje, da svaka samouprava u selima oko Vrane može prijestupnike koje zatekne na svojemu području osuditi na 10 lira globe po prijestupniku.

VIII

Nadalje, da su općinski kmetovi dužni raditi 12 dana godišnje za činovnike koji ubiru porez.

IX

Nadalje, da zemljišta koja su pod močvarom, kad prođu tri godine otkako se nisu obrađivala, može obrađivati svatko te mu to nitko ne može osporiti, a dotični moraju dati četvrtinu i desetinu svojim gospodarima ako rade za pojedine osobe, a vranskim poreznicima oni koji rade za općinu.

X

Nadalje, da zemljišta koja su tijekom deset godina za redom bila obrasla šumom svatko može obrađivati i krčiti te mu to nitko ne može priječiti niti osporavati, a kmet koji bude obrađivao i iskrčivao mora dati četvrtinu i desetinu svojemu gospodaru.

XI

Nadalje, da se onaj tko bude htio loviti ribu u Jezeru mora dogovoriti s poreznikom u Vrani, a u protivnom ne smije loviti ribu bez poreznikova dopuštenja kako je običaj, pri čemu se podrazumijeva da se riba ne smije loviti cijelu godinu bez dopuštenja ili ako nema dogovora s poreznikom.

XII

Nadalje, da poreznici ni vlastelini nijednoga kmeta ne mogu ukloniti ni otjerati s parcele, osim ako nije bolje da uzmu boljega kmeta, i to pod uvjetom da za to pravovremeno dobiju dopuštenje od gospode Rektora u Zadru.

XIII

Nadalje, da su oni koji budu htjeli mrežama loviti ptice na području Jezera dužni poreznicima dati dva para ptica kao naknadu za lov.

XIV

Nadalje, da na sajmovima u vranskome kraju nijedan težak ni tko drugi koji živi u spomenutome kraju nije dužan plaćati porez kad prodaje ili kupuje robu koja uspijeva u dotičnome kraju.

XV

Nadalje, da svaki stanovnik Vrane i okolice može zaplijeniti stvari svakoga stranca koji mu duguje, osim ako dolazi mljeti ili bojiti, a svaki kmet ili Vlah može se zadržati jedan u zamjenu za drugog, ako pripadaju jednome Gospodaru ili jednom imanju, a pritom uvijek treba paziti i čuvati dugove prema općini, koja ima prednost pred svim ostalim vjerovnicima.

XVI

Nadalje, da su kmetovi u naselju Vrana i cijeloj okolici s radošću i zadovoljstvom dužni Dvorac u Vrani opskrbljivati drvom svake četiri godine, premda to nije bio običaj, ali im je drago da zalihu obnavljaju svake četiri godine u korist Republike svetoga Marka, tako da se na kraju svakoga spomenutog četverogodišnjeg razdoblja svaki kmet iz Vrane i okolice dostavi dva tovara drva, a stara zaliha drva da se razdijeli među onima koji budu dopremili drva, čime će se napraviti nova zaliha.

XVII

Nadalje, da se oni iz Vrane i okolice ne mogu služiti drugim mjerama osim vranskima pod prijetnjom kazne od 2 lire za svaku mjeru, od čega pola pripada Svetome Marku a druga polovica tužitelju.

XVIII

Nadalje, da onaj tko se mora namiriti od kmetova ne smije u zalog uzeti nijednog vola, ako kmet ima platiti od čega drugog, a to vrijedi za poreznike kao i za druge osobe, budući da je to na dobrobit Svetoga Marka, jer kmet bez volova ne može obrađivati zemlju.

XIX

Nadalje, ako se neki siromašan kmet razboli i zapadne u takvu bijedu da ne može okopavati vinograde ni za sebe ni za drugoga tijekom tri godine za redom, da mu se dok ne isteknu tri godine ne smije smetati, a da je nakon toga, pošto ne bude obrađivao vinograde tijekom spomenutoga trogodišnjeg razdoblja, zemljovlasnik slobodan oduzeti mu dotične vinograde.

XX

Nadalje, da se svaka razmjena zemljišta ili čega drugog, kad istekne petnaest godina, mora smatrati konačnom i zakonitom te da je nitko ne može osporavati ni ometati posjed.

XXI

Nadalje, ako je tko posjedovao zemljište ili što drugo, a prošlo je trideset godina otkako to dobro posjeduje, nitko mu to ne može osporavati niti mu ometati posjed.

XXII

Nadalje, gdje se sadi na zemljištima na kojima su nekoć rasle masline, a ako onaj tko je na njima posadio vinograd iz korijenja spomenutih osušenih maslina uzgoji koje stablo masline, da ono pripadne onome tko to stablo uzgoji, pri čemu se podrazumijeva i izjavljuje da stabla i mlade grane iz debla izrasla iz korijena pripadaju onome čiji su zemljište i parcela.

XXIII

Nadalje, da je svatko dužan čistiti odvode u poljima i omogućiti da voda protječe tako da se ne potopi žito te da su to jednako dužni činiti vlastelini kao i ostali, pod prijetnjom kazne od dvije lire po osobi u korist Svetoga Marka, to jest stanovnici mjesta dužni su održavati zemljišta koja pripadaju mjestu, a kmetovi zemljišta u svojemu kraju na svaki zahtjev vlasnika zemljišta.

XXIV

Nadalje, da nijedan stanovnik Vrane i okolice, što se podjednako odnosi na vojnike kao i na kmetove i druge osobe, ne može i ne smije ulaziti ni u čiji vinograd niti u ičije vrtove te ondje nanositi štetu, pod prijetnjom 20 novčića globe za svakoga tko počini prijestup i svaki put kad ga počini, od čega polovica ide Svetome Marku, a druga polovica optužitelju, a dotični će biti dužan obećati da prijestup neće ponoviti te će povrh toga morati podmiriti i popraviti štetu koju je počinio.

XXV

Nadalje, ako stjecajem okolnosti u sjedištu ne bude suca ili sudaca, da suditi može pomoćni sudac te će presude biti valjane i konačne kao da su ih izrekli suci osobno.

XXVI

Nadalje, da se, ukoliko se s time slažu obje strane u sporu, svatko može vranskome vlastelinu žaliti na svaku presudu i ishod spora, no ako se jedna od strana ne slaže s drugom stranom koja želi ići pred vlastelina, da moraju ići pred zadarskoga kneza, kod kojega se također mogu žaliti na svaku odluku, pravorijek i zaključak vranskoga vlastelina.

XXVII

Nadalje, kad se sporovi budu vodili pred vranskim sudom, da se polovica mora platiti, a druga polovica se oprašta u skladu s običajem.

XXVIII

Nadalje, kad časnici sele iz Zadra u Vranu i iz Vrane u Zadar, da moraju platiti onima koji budu prevozili njihove stvari i stvari njihovih drugova 2 novčića po kolima do Jezera, a 1 novčić po magarcu od Jezera do obale.

XXIX

Nadalje, da je svaki kmet koji zauzima parcelu u mjestu Vrana dužan poreznicima svake godine za Novu godinu na dar dati tovar drva i 6 novčića, a drugi stanovnici koji ne zauzimaju parcele dužni su platiti 3 novčića godišnje i ništa drugo, dok su stanovnici drugih sela dužni darove predati prema svojim običajima, a spomenuti poreznici dužni su im za dotične darove prirediti jedan objed godišnje.

XXX

Nadalje, da su svi kmetovi u Vrani i njezinu okrugu dužni čistiti opkop oko vranskoga dvorca, podjednako iznutra kao izvana, kao što su činili u prošlosti.

XXXI

Nadalje, kad se dogodi ili slučaj htjedne da se nešto ukrade, da su svi u Vrani i njezinu okružju dužni pratiti tragove od mjesta gdje je krađa bila počinjena te pomagati da se uhvati zločinac i pronađe ukradeno, pod prijetnjom kazne od dvije lire za svakoga tko se ne odazove, ili ne posluša zapovijed, ili ode raditi u polje, ili bude prosvjedovao.

XXXII

Nadalje, da svi koji su dobili i dobiju zalog ne mogu taj zalog prodati ako ga ne podastru sucu prije i poslije prodaje. Kad ga podastru, rok za prodaju je do jedanaest dana, a kad se zalog proda, rok za otkup je osam dana neposredno nakon toga.

XXXIII

Nadalje, da se govedsko meso koje se nudi u mesnici mora dati na procjenu ovlaštenim procjeniteljima te prodavati prema procjeni, dok se ostale vrste mesa moraju prodavati u skladu s običajima.

XXXIV

Nadalje, ukoliko tko bude zahtijevao ili potraživao nekretnine, a ne bude mogao svoje pravo dokazati iskazima trojice vjerodostojnih svjedoka ili javnom i ovjerenom ispravom, da pravorijek ne bude na njegovoj strani ni u njegovu korist.

XXXV

Nadalje, ukoliko netko bude zahtijevao ili potraživao pokretna dobra, običaj nalaže, a u skladu s njim valja postupati, ako svoje pravo dokaže iskazima vjerodostojnih svjedoka, da pravorijek bude na njegovoj strani i u njegovu korist.

XXXVI

Nadalje, kad je riječ o šteti nanesenoj u poljima, običaj nalaže, a u skladu s njim valja postupati, ukoliko onaj kome šteta bude nanesena dokaže na temelju vjerodostojna svjedočenja da je oštećen te to podupre svojom prisegom, da mu se dade za pravo i podmiri se šteta koju je pretrpio, kako bi se ispunila pravda.

XXXVII

Nadalje, budući da je običaj da u svakoj gostionici vranski sudac mora dobiti 2 novčića po bačvi, koje mora potrošiti pijući u društvu i s čeljadi u gostionici, neka se propiše, a u skladu s time valja postupati, ukoliko sudac ne bude htio piti u gostionici, da od spomenutih dvaju novčića za piće s društvom mora dobiti samo jedan novčić po bačvi te da od dotičnoga novčića nije dužan ništa potrošiti pijući u gostionici niti ikome dati, ali da se drugi novčić mora u svakom slučaju potrošiti u gostionici na piće drugih ljudi u društvu.

XXXVIII

Nadalje, da je svatko tko dođe na sajam svetoga Grgura, a ne bude iz Vrane i njezine okolice i okružja, dužan i mora platiti za sve što bude prodao ili kupio 1 novčić po liri prometa, a pritom se podrazumijeva da se spomenuti sajam održava osam dana prije i osam dana poslije blagdana svetoga Grgura.

Tako nalažemo i propisujemo na zadovoljstvo i dobrobit svih ljudi i stanovnika mjesta Vrana i njegova okruga da se gore navedene Odredbe moraju bespogovorno poštivati po cijenu gore navedenih kazni i globa kakve su uvriježene i u skladu s običajima, a iste će odredbe i običajna pravila vrijediti i trajati po nahođenju i volji nas i naših nasljednika, koji će ove Odredbe i povlastice smjeti i moći objavljivati i tumačiti te preinačivati i ispravljati te ovim Odredbama i povlasticama dodavati ili oduzimati po nahođenju i volji samih naših nasljednika, prema tome kako se njima bude činilo da je uputnije.

Dopustili smo i naložili da se ovaj zapis sastavi kao ovjera i svjedočanstvo o navedenome.

Nadnevak: Doneseno u Zadru, prvoga dana mjeseca travnja, druge indikcije, godine 1454. od Utjelovljenja Našega Gospodina.

Ja, Lorenzo Loredan, knez zadarski, potpisao sam vlastoručno.

Ja, Benedetto de Mula, kapetan, potpisao sam vlastoručno.

A ja, Antonio Campolongo pokojnoga g. Alberta iz Padove, javni bilježnik po Carskome ovlaštenju i kancelar gore spomenutoga gospodina zadarskoga kneza, zapisao sam i ubilježio gore navedene odredbe i gore navedene povlastice.